Ko je gledao film (a film je dobar ko hljeb, pogledajte) neka se sjeti kakvo se nevrijeme diglo kada su se sreli Hancock i Mary…
Jeste?
Eh to nevrijeme je mala maca kad se uporedi sa onim, koje je juce zahvatilo Tuzlu, a sve zato sto smo se srele ponovo nakon hiljadu godina, ja i Mersa 🙂 Naravno buduci da je prijateljstvo jace od ljubavi, nasa oluja je bila jaca 😛 Pogotovo nase prijateljstvo… Kao da se nikad nismo rastajale… (a jesmo, mojom krivicom) …i jako mi je nedostajala…
Ne znam vise kojim rijecima da objasnim ono sto osjecam. Sve sto napisem zvuci ili previse uvijeno ili previse banalno. I sjetim se onda, nase blesave pjesmice, koju sam joj napisala i koja mi je jos draga…
"shvatim jos jednom, ponovo, opet…
da ovaj put necu da se predam!
Nek nosi vrijeme sve frendove druge
al ne i tebe, jer tebe ne dam!"
Jače od vremena? Nadam se!
divno je znati da josh postoje takva prijateljstva:):)
imam i ja jednu svoju takvu,svaki put kad bih se vratila kuci,lom bi bio:):)
hehe… hoce to tako !
al neka bez toga bi bilo dosadno!
pravo prijateljstvo je zaista nesto jako, a obicno potice iz djetinjstva. znam koliko meni znaci moja prijateljica iz skolskih dana i danas, iako vec “sto” godina nemamo kontakt, nazalost.
Naravno da jesmo! LJubim!
hehe pa da…
ljubim i ja tebe puno 🙂